Al’ nekako najvise me bolis ti

Nepokretnost. Od slepe nepravde ili budalaste srece.
Beskrajno strpljenje cekanja u mestu.
Kvadrat neba izmedju visokih krovova kuca i po neki oblak kao svedok da se nesto krece,kao svedok da se nesto pokrece dok ti stojis u mestu.
Stopirano vreme za celo propusteno vreme.
Za sve propustene trenutke srece koji su mogli da se dogode, ali nisu se dogodile zbog nekih drugih trenutaka srece.
Tvoje ili tudje, svejedno.
Nepokretan zivot zbog ubrzanog zivljenja iznutra.
Ponekad treba da se stane. Bar za tren.
Stajanje u mesto je isto jedan od puteva. I to jedan od najvaznijih.
Bilda strpljenje. Bilda motor koji zeli da da gas, ali kocnice su jako stisnute.
Okovi.
Moji divni okovi.
Tortura.
Beda i jad.
Strpljenje.
Strpljenje.
Strpljenje.
Tortura.
Tortura.
Tortura.
STRPLJENJE.

Koliko kosta izlaz ? Tebe pitam.
O sveeemooocniiiiii! O bezdusniku!!!!
Ne verujem ti vise nista. Tu si gluv si na moje vristanje. A obecao si! Obecao si!
Vrati mi snagu, vrati mi ruke i noge! Vrati mi to je moje! Nije tvoje!
Necu da slusam kako si mi ti to podario!
Ne volim te. Ne verujem ti.
Ne verujem ti ni kada mi dodjes u san.
Ne verujem ti ni kada me zalazes trenucima laznog mira.
Vise nije do mene, sve tvoje zapovesti sam prihvatila, sve sto nije "tvoje" odbacila.
Ne volim te. Lazes me.
Sta jos treba da uradim? Sta jos da ti prinesem?
Alooooo dozivam te sa takvim krikovima, ajde reci sta jos???
Reci mi na sve pristajem.
Jel toliko tesko da prospes caroliju da mogu otici do prodavnice?
Volis da me gledas kako puzeci odlazim do nje?
Volis da padam, znojim se i povracam? A pritom ne das da se otkrije konkretno stanje.
Ne dajes ni pomocnu staku koja lici na tabletu.
Dozvoljavas da me bliski gledaju sa sazaljenjem i brigom u ocima gledajuci me kako venem.
Daj mi onda rak, leukemiju….daj nesto konkretno. Bar da znam sta da radim.
Dobro ooo ti svemocni….koliko puta sam koracala preko svog iznemoglog tela?
Koliko puta sam pokazala hrabrost, snagu i zelju?
SVAKOG JEBENOG DANA!
Jel si trazio poniznost? Jel si trazio iskrenost? Jel si trazio odricanja? Jel si trazio skromnost?
Sta ne valja?
Jel lepo pise "Trazi i dace ti se" ?

Poverovala sam. Po prvi put sam zelela da ti verujem, da ti se predam.
Da budem tvoja ovca. Ovca sistema pre bih rekla.

Jel pise "Ja sam tvoj utesitelj, tvoj spasitelj, niste rodjeni da bi bili zrtve"

I?

Jel lepo pise "ne razmisljajte umom, nego srcem"
Toliko sam ga ukljucila, da su ljudi poceli da me smatraju glupom i neobrazovanom.
Gledam ljude i svet kroz roze naocare i sve i svakog volim.
Ne lazno, ne prisilno…samo sam ukljucila onu pumpicu i samo je pocelo, to si i trazio od mene da je ukljucim.
Zasto me onda ne cujes? Tvoju mene, slepu, gluvu zalutanu ovcu?
Molim te, cuj me!
Molim te uradi nesto, jer ne mogu vise. Mnogo me boli ova tvoja cudnovata bolest.
Molim te raskrsti sve i uzmi me…oslobodi me.
Zasto me ne cujes????
Ili ni ne postojis?
Znam, strpljenje. Znam, vernici ce reci da sam bukvalista.
Ma koji vernici bre! Svi lazu! (cast izuzecima)
Ta srecna ceda bozija kojima je on dao to, to, to, a i da nije dace im na drugom svetu.
Ne jedite to, ne jebite to, ne radito to, u zamenu kada crknete ja cu vam dati to.
Cista ucena.

Imam jednu pesmu za tebe cika Boze. Danas, kada te se svecano odricem.
Pevam ti je sa vriskom, na sav glas….Da, bolis me.
Cak, cini mi se da me nikad niko ovako nije povredio, tj samu sebe sam povredila iluzijom o tebi. Noz sam samoj sebi u srce zabila.
Cista ocekivanja. A ocekivanje stvara bol.
I nemoj da mi dolazis u san, jer od sada to smatram samo projekciom uma, ne nekim paranormalnim stvarima. Necu vise da plovim kroz san sa tvojom molitvom. Necu u meditaciji kreirati mene i tebe, miris maslacka i moje noge koje trce bez prestanka.
Necu vise plakati, niti ti se zaliti.
Niko u tvoje tajne nije pronikao i sve sto je zapisano je cista laz.
Verovala sam, jer sam morala nekom da verujem.
Nase druzenje je bilo kratko, ali slatko. Mogu da kazem…da je to i bila ljubav.
Da, mogu da kazem. Moj intimni Bog. Sva nada u tebi i meni.
I plakala sam, jer si mi cak i nedostajao i ne znam kako sam zivela toliko godina bez tebe.
Ne verujuci. Samu sam sebe obmanula da bi mi bilo lakse.
Nisi ti taj Bog kog opisuju. I ne zelim da mi se oprosti sto te danas ne slavim.
I ne bojim se vise tvojih pretnji o samoubistvu.
Ajd bas da vidimo sta se desava kada se pocini taj "greh"
("O Boze oprosti joj ne zna sta pise")
Ma odjeb!





K'o vrabac kisu predosetim
saplice zivot da me podseti
da skoro ce kraj, da je sareni zmaj
jaci od konca mog srecnog detinjstva.

I ne bih nikad rekao frka
u praznom dzepu kad zbuni se ruka
samo ti trepni kao da me razumes
i cela prica imace smisla.

Ne boli me kad se drugi nasmeju
sta oni znaju sem da laju i puze
ali me boli kad nemas ideju
sta da mi sapnes kada naviru suze.

Boli me zulj u cizmi ludih skitnica
boli me muk svih onih napustenih ruznih ulica
bole me rane koje samom sebi napravim
al’ nekako najvise me bolis ti.

U gradu sto se nikad nece zvati mojim
previse mislim, dakle jedva da postojim
makar me slazi da me stvarno razumes
kad dirnem zvekir na grudima tvojim.

Ne boli me ni kad se drugi nasmeju
sta oni znaju sem da laju i puze
ali me boli kad nemas ideju
sta da mi kazes kada naviru suze.

al’ nekako najvise me bolis ti.

gospodjica0zec

1 komentar

Komentariši