Gospodjica, poet i njegovo samoubistvo

Ona je njegova vecna muza  za prazne i besmislene stihove.
Njegova ljubav je sebicna. Zapravo on nema ljubavi, cak ni za svoje besmislene stihove.

KUKAVICA: Stojim u svom strahu od danas.
Vreme. Vreme ne postoji, mila. Izmislili su ga besposlicari kao ja u nedostatku srcevih otkucaja..
Koliko da bi tebe rubovi oko duse boleli.
Samo si ti oduvek bila ovde.
Rekao sam ti da ne verujem u izmisljotine.
Pre prvog snega otvaram dusu i…i PLJUJEM U NJU.
Pomisljam da ce se zamrznuti od hladnoce da bi mogla da ugledas svoje lice na ledu…da
mozes da je istopis u casi, da je popijes, a onda da je izbacis preko pora…da me nema.

GOSPODJICA: Vreme. Ne postoji vreme, mili.
Izmislili su ga takvi kao ti u nedostatku srcevih otkucaja samo da bi me rubovi duse boleli.
Pre prvog snega gledam tvoje oci i nazivam te svakavim imenima.
BOLI ME.
Pre svakog prvog snega se nadam da ce te neki peron odneti zauvek, a onda danima placem
za tvojim predpostavljenim odlaskom.
Na mom kraju sveta…Na mom kraju sveta umire odsutnost tvog prisustva.
Umire pesmom, dugom pesmom….tvojom pesmom.
Pesma koja se dere na moje uvo…na moje od ljubavi gluvo uvo!!!!

KUKAVICA: Lazem pre prvog snega…sa tobom kao bez sebe. Losa navika, mila.
Losa.
Uzbudjuju me suze…sirov fakt.
Placi zamnom, mila.
Placi za izmiljenim razlozima za…suze.

GOSPODJICA: Ostavices me pre prvog snega. Sigurno.
Bicu necija stara zena sa ocima izaslim iz mora. Sigurno.
Na nekom drugom kraju sveta bicu necija zena.
Najbolja stvar koja mi se nije dogodila.
Daj mi svoje prste…stavi ih na moje oci…pogledaj kako te gledam, kako mi se tresu zenice.
Vidi kako se lome kada nisi tu…

KUKAVICA: Mila, ne budi pateticna…Tebi to ne stoji.

GOSPODJICA: Daj mi svoje prste…stavi ih na moje grudi..slusaj aritmije i tahikardije.

KUKAVICA: Zaplaci za mnom…

GOSPODJICA: I da nemam srce ti bi opet kucao u mojim grudima. U ovom izmisljenom hramu
tvoji mirisu su tamjani, tvoje oci stare freske, a moje lice samo prost zapis tvoje duse.

KUKAVICA: Mila…ja ne vredim. Ne vise. Jok.

GOSPODJICA:Pricaj mi o vremenu mog vremena, ja ga nikad nisam videla kako prolazi, jer u tvojim ocima ne postoji sat.

KUKAVICA:Pomislio bih da gubim razum, pomislio bih da si prosta izmisljotina zbog nedostatka osecanja i viska fantazije.
Vreme ne postoji, mila.

**********************************************************
DRUGA RASPRAVA U NOCI

KUKAVICA: Udahni…

GOSPODJICA: Izdahni…

KUKAVICA: Raspao cvet

GOSPODJICA: Nezrela ljubav

KUKAVICA: Volimo se

GOSPODJICA: Mrzimo se…udahni…

KUKAVICA: Izdahni…kao da otvaras oci posle najlepseg sna.
Svet je samo ostatak zaboravljenih ljubavi.

GOSPODJICA: Sama. Ja sam ipak jedina stvar koju mozes videti zatvorenim srcem.
Gledam te….Sama… sa strahom od sveta sa milionskim tovarom na ledjima.
Neko te je izabrao da bi te drugi prepoznavali…Ja zivim samo za tvoj talenat!!!!!!!!!

KUKAVICA:Izdahni…lice mi je zakovao tvoj jezik, reci…Neko ti kida sne, a neko drugi ih lepi…

GOSPODJICA:Mogao bi da budes poet praznih stihova i bicu leptir u insketorijumu tvojih dugova!
Sita sam da ti budem jebena muza!

KUKAVICA: Ja ne vredim. Ubicu se, znaj.
Secace me sva prosla vremena…neko te uci da se kreces po kisi i da ne pokisnes.
Neko te uci da places bez suza. Neko sutra donece ti suvo lice…
Za tvoju lepotu palim sva svetla u mraku, dolazis kuci vrhovima prstiju sa svojom tisinom.
Budim se koliko samo da ti kazem da tisina mora da se podeli, inace ce boleti.
Ti stvaras snove…iz njih odlazis i u njima se opet vracas.
Prepoznajem sve note na kojima umire samoca i pisem prostu pricu za dvoje…bez dvoumljenja.
Napisacu ovo, ovaj razgovor, ukrasicu ga…..NE, NE…NE VREDI!

GOSPODJICA: Eto cim verujes u snove, mozes da verujes i u zivot! Mozemo da poletimo.

KUKAVICA: Sve jedno, mila. Neko ce ti reci da je strah od letenja, posledica od padanja.

GOSPODJICA: Nemoj, sigurni smo ovde jedno pokraj drugog.Lepo je. POLETI!

KUKAVICA: Dok izmisljam novo ime za lepotu, tvoje ime vristi niz svaku moju poru.
Zastaje mi disanje. Imam losu misao.
Dok mi prsti postaju nojevo perije da bih leteo, drznuo sam se da ti pomazim lice,
Bezis…na drugoj strani zalaska sunca.
Ne ide.

GOSPODJICA: Da, na pogresnoj smo strani. Uvek se zaobilazimo.
Zaobilazimo se iznad duge posle rata, zaobilazimo se iznad granata, iznad lepih leseva,
iznad rasplakanih zena.

KUKAVICA: Moja ljubav je rat, a tvoja dobrota, preko tvojih suza predvidjam kraj sveta.
Nema ljubavi posle ljubavi.

GOSPODJICA: Kazi mi da ces naci nebo za let, da se neces ubiti. Ne pricaj mi u ovim trenutcima nepovezano i poeticno!

KUKAVICA: Ja se necu vratiti pre poslednje muzike, nece ostati ni posmrtna prasina.
Neko ce svirati na sasvim izmisljenom instrumenstu…pogrebne marsove.
Bicu jedini svedok za smrt zivota. Nece biti nikog.
Neka ne bude!!!!!!!!!
Za kraj uvek treba samo jedna suza.

GOSPODJICA: Izbledece i predmeti, i dani, i godine…Izbledece kao stare fleke pokidanog stofa.
U srzi mojih kostiju vristace uspomene tvojih secanja….uvek. Ubi se…

KUKAVICA: Drugi brodovi ce nositi tvoja jedra, a moj brod ce se vezati za bezimeno ostrvo.
Izmislicu novo znacenje domorodackih igara. Bicu igra i zivot ce mi zavrsiti u nekom
izmiljenom instrumentu.
Tu smo, oboje. Izmedju zvuka i izmisljenog kreveta i jedne tihe, sasvim tihe radosti.

GOSPODJICA:Neko ce ti otkriti talenat za prezivljavanje, nekome ces otkriti talenat za umiranje.
Ti imas talenat za umiranje.
Zagrli me koliko da prodju sva cekanja.
Mozes da predpostavis sva imena koja cu nositi posle tebe.
Mozda se nadjemo izmedju danas i sutra.
Nadji jebenu snagu!

KUKAVICA: Prosta navika, mila.

GOSPODJICA: Ne, ne, prosta nada, mili. Trebas samo reci da imas snage za sebe, moja nije dovoljna za oboje.
Ti verujes u reci.
Ja verujem u zagrljaje.
PUSTI ME DA ME NEMA!!! Prvo mene neka nema!

KUKAVICA:Kad te nema, nemam prostora da izmisljam boje, mene boli svaka boja koja ne postoji,
svuda po telu.
Kada te nije bilo izmisljao sam te.
Igrackama iz mog prvog detinjstva sam davao tvoje ime,
Onda sam im kidao glave, pa sam im ih lepio lepkom….osecanjima.
Kazi mi da ces plakati zamnom. Kazi!!
Muskraci placu u tami, zatvorenim ocima sa svojom tisinom. A i ti si u njoj.

GOSPODJICA: Mozes samo da me slazes da ima moje tisine negde!!!

KUKAVICA: Ja sa tobom, ti samnom…Nigde.

GOSPODJICA:Vreme se meri pre nas i posle nas. Placem, evo placem!!!!!

KUKAVICA: Ne mozes da places zamnom mila, ne mozes da places za stvari koje ne poznajes.

gospodjica0zec

Komentariši