Prosta ljubav

Zelela sam samo da te volim. Prosto.
Nikad nisam trazila nista od tebe, niti da budes ovde, niti sam te pitala zasto kasnis u mojim danima.
Htela sam samo da te volim.
Bez obzira na okolnosti, bez obzira na suzno stanje u ocima, starost na licu, klovna u ogledalu,
placljivost koja dolazi.
Znala sam da ces biti samo ti i da ce tada vreme poceti drugacije da razmislja o meni, drugacije da se razvija.
Tako je i bilo.
Covek sa uplakanim ocima koji nikada nije plakao, uvek mutno zelene i strasno sjajne.
Ja sam se zaljubila u neiskapljene suze koje stoje zamrznute na tvojim trepavicama.

Gledala sam kako ti prolaze dani, uvek slucajno pijuci prvu kafu na ulici po kojoj moras da
prodjes da bi stigao nekud, negde rano ujutru.
Zamisljala sam kako ti mirise koza i kako mirise jastuk kad ga ostavljas samog.
Zatvarala sam oci i u tvom sporom, pomalo smotanom hodu sam predpostavljala tvoje budjenje:
Koliko su ti natecene usne i oci, koliko ti je cupava kosa.
Ti nikada nisi zurio nigde, a uvek je bilo tacno devet ujutru.
Zelela sam da te volim u devet ujutru.

Jednog jutra si sasvim neocekivano dosao za moj sto.

-Dobro jutro

-dobro jutro- zbunjeno sam ponovila

-Jos jedna kafa, moze?- nasmejao se

– Svakako.

Tog jutra sam ga volela pre devet sati.

gospodjica0zec

2 komentara

Komentariši